Čuvari gradovrške uspomene
Header

Franjevački samostan na Gradovrhu – nova knjiga

8 prosinca, 2013 | Objavio gradovrh in Gradovrh

“KAČIĆ” – Zbornik Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja (Split), u najnovijem broju objavio je istraživački elaborat Fahrudina Hidanovića, pod naslovom “Franjevački samostan na Gradovrhu – prilog poznavanju prošlosti tuzlanskoga kraja”. Na pedesetak stranica autor donosi vjerojatno ponajbolji prikaz o Gradovrhu, do sada objavljen. Ovaj rad je rezultat višegodišnjeg istraživanja, kojeme se autor predao svim svojim znanjem i bićem, entuzijazmom koje graniči sa fanatizmom. F. Hidanović je rođen pod samim Gradovrhom, i već više od desetljeća je skoro svo svoje slobodno vrijeme posvetio je razrješavanju enigme zvana Gradovrh.  Tako već godinama na blagdan Velike Gospe odlazi na mjesto gdje je nekoć bila crkva posvećena upravo Uznesenju Blažene Djevice Marije, i zapali svijeću! Na Gradovrhu je pronašao i unikatni zlatnik s likom BDM, kojega ponosno nosi oko vrata. Upoznao se i sa fra Karlom Jurišićem iz Makarske, koji mu je stavio na raspolaganje samostanske arhive, te pomogao u prijevodima i tumačenjima raznih dokumenata, tako da sada  imamo uvid u povijest gradovrškog samostana, kakvu do sada nismo poznavali.

Djela o Gradovrhu

Franjevci iz Sinja, predvođeni fra Gabrijelom Jurišićem tiskali su i separat, dakle tekst Fahrudina Hidanovića kao posebnu knjižicu, skromnoe tehničke izvedbe, ali ne manje vrijednu za one kojima Gradovrh i njegova povijest imalo znače. Nadajmo se da će uskoro biti tiskana i “prava” knjiga, dostupna širem čitateljskom krugu. U svakome slučaju, najsrdačnije se zahvaljujemo gospodinu Fahrudinu Hidanoviću na ovome iscrpnom stručnom djelu o našemu Gradovrhu, i čestitamo na marljivosti, uz želje da nam i dalje otkriva tajne prekrivene stoljetnom prašinom i šutnjom, ali i mučeničkom krvlju gradovrških franjevaca.

Ulomak iz nove knjige:

FRANJEVAČKI SAMOSTAN BDM GRADOVRH

(na osnovu dostupnih opisa i ikona sa Gradovrha došlo se do spoznaje stvarnog izgleda građevine samostana, crkve i stare kapele)

O franjevačkom samostanu u Gradovrhu su rijetki franjevački generali i povijesničari davali djelimične opise spoljašnjeg u unutarnjeg izgleda samostana. Prvi opis samostana na Gradovrhu imamo od franjevačkog generala i povjesničara Franje Gonzage iz 1587. godine, gradovrški samostan je kroz 149 godina svog postojanja bio prosvjetno, kulturno, a prvenstveno pastoralno središte franjevaca ovog kraja. Druga polovica XVI stoljeća, bilo je najpovoljnije razdoblje djelovanja franjevaca u solskom kraju. Oni su tada osim Gradovrha imali još samostan u D. Solima, ali je gradovrški samostan imao značajniju ulogu, jedno vrijeme je bio i studijski centar franjevaca ovog kraja. Povijesni podaci govore da je predavač, pisac i lektor bio fra Matija Divković i da je u Gradovrhu dovršio svoje remek djelo “Nauk Krstjanski“.

Ostao je zabilježen opis položaja: “Samostan Sv. Marije Gradovrh stoji između na istoku G. Soli i na zapadu D. Soli na nadmorskoj visini 478 metara, okolo su doline i brežuljci obrasli šumom i opasani travnatim livadama. Ljudi prolaze kočijama koje vuku četiri konja. Crkva je zaista velika sa galerijama unaokolo, kako bi u nju stalo što više vjernika, vrata su bila obložena gvožđem, kako bi mogla odoliti bijesnim nasrtajima napadača “. Fra Pavle Rovinjanin kaže:” Ja silazim niz stepenice sa galerije kad viđoh oltar, počeo sam toliko drhtati, jer je zaokupio svu moju pažnju, te su mi suze potekle iz očiju. Oltar je toliko velik, pa je svojom veličinom privlačio pažnju prisutnih vjernika. Između crkve i samostana dizao se za ove prilike visoki toranj od cigle sazidan, a u neposrednoj blizini se nalazila već od ranije sagrađena kapela.“Nakon dugog traganja, prelistavajući knjižnicama mnogih samostana požutjele hartije o povijesti Gradovrha, bilježene perom, rijetkih znalaca povijesti Gradovškog samostana i njegovih otaca, moju pozornost posebno je privukla slika Lipničke Gospe za koju postoje osnovane tvrdnje da potiče iz Gradovrha, kako smo ranije govorili o ovoj slici Bogorodice sa malim Isusom u naručju, a dalje kaže se, u pozadini je prikazano vedro nebo i crkva sa visokimzvonikom. Likovni umjetnici tog doba vrlo često su uz sliku Gospe ili neki drugi Sveti lik slikali i svetište kome pripada. Navedimo primjer iz Makarske, na osnovu naslikane crkve i zvonika uz lik Sv. Ante, koja se nalazi u kapeli Sv. Ante, sagrađena je nova crkva i zvonik, kaže se da je na platnu stari majstor ostavio vjernu sliku izgleda crkve sa zvonikom iz 1717. godine. S toga sam uvjeren da prema datim opisima i tvrdnjama o izgledu gradovrškog samostana od strane Franje Gonzage iz 1587, o. Pavla rovinjanina iz 1640, fra Nikole Ogramića, biskupa Jerolima Lučića iz 1638. godine, vidi se da je moje uvjerenje potpuno osnovano, a kako takvu predpostavku potvrđuju navedene činjenice, onda tvrdim da slika Lipničke Gospe potiče iz samostana Gradovrh i da je naslikani samostan pri samom dnu ikone G R A D O V R Š K I..

Hidanovic na Gradovrhu

Godine 1591. godine, krenuo je biskup fra Franjo Baličević da obiđe župe svoje biskupije i podijeli sakramenat sv. Potvrde. Obišao je župe u Ugarskoj i Slavoniji i prešavši Savu najprije je obišao Modriču, a odatle je putovao dva dana do Gornji Soli, gdje je samostan i crkva Uznesenja Preslavne Djevice Marije. Da on ovdje pod Gornje Soli, misli na Gradovrh , vidi se što poslije veli, da su odatle dvije milje do Donjih Soli, dok je iz današnje Gornje do Donje Tuzle dva puta više.

U gradovrškom je samostanu našao 10 svećenika, 3 klerika i dvojicu braće laika. U okolnim selima ima 400 (katoličkih) kuća sa 1600 duša. Krizmao ih je više od 400, a klericima podijelio svete redove. Biskup spominje nedavnu pljačku crkve i samostana, ali je crkva uskoro bila popravljena ulijed velikog broja naroda, što tamo dolazi radi čudesa, koja se stalno događaju: ozdravljuju bolesnici, hromi, opsjednuti i to ne samo katolici nego i muslimani i pravoslavni. Najveća je navala na Veliku Gospojinu, kaže biskup, koji se odavle uputio u samostan Donje Soli.

Vrlo malo je pisane dokumentacije, koja nam je ostavljena od rijetkih povjesničara, koji su pisali o Gradovrhu, o sudbini dokumenata, slika, knjiga i ostalih dragocjenih predmeta danas možemo samo nagađati. Jedno je sigurno, burna povijesna zbivanja nisu ni franjevce Gradovrha mogla zaobići. Nesigurnost, neposredna opasnost i borba za opstojnost tjerale su ih dalje u traženju sigurna utočišta na nekim drugim mjestima. Napuštajući ovaj kraj, i svoj samostan u njega se nisu više vraćali. Među vjernicima tuzlanskog kraja postojala je uvijek nada da će se ponovo izgraditi svetište “ Majke Božije Gradovrške “ u Solini. I niče…… U naselju Solina svečano su blagoslovljeni temelji nove crkve “ Rođenje Blažene Djevice Marije “. Župljani nam kažu da su jako sretni zbog izgradnje nove crkve, posebice što je ovo naselje zapravo dio Gradovrha, gdje je bio velebni franjevački samostan, a iz kojeg su fratri sa svojim pukom davne 1688. godine noseći čudotvornu sliku Radosne Gospe Gradovrške otišli u Bač. Čak i danas, 320 godina poslije se hodočasti u Bač Gradovrškoj Gospi, gdje su fratri i ovdašnji katolici pronašli svoja životna staništa. Izgradnja nove crkve u Solini podsjećat će da je upravo na ovom prostoru nekad bio franjevački samostan. Ova nova crkva na solinskoj gori podsjećat će na Isusova vremena kada je On na Gori propovjedao i svojim riječima i molitvom privlačio veliki broj vjernika. Ova crkva bit će utočište mira i pobožnosti .

gradovrh.com

You can follow any responses to this entry through the RSS 2.0 You can leave a response, or trackback.

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *